Počeci našeg
poslovanja

Uz podršku Surahammarsa Bruka, tvrtka Vagnfabriksaktiebolaget I Södertelge osnovana je 1891. u vrijeme kada je željeznica bila u tehnološkom rastu u Švedskoj.

Danas, više od stotinu godina kasnije i na temelju istih pretpostavki, Scania je uspješan svjetski proizvođač kamiona, autobusa, motora i vezanih usluga. Tvrtki je trebalo 30 godina traženja da pronađe svoj fokus kojega se ona od tada i drži.

Vagnfabriksaktiebolaget i Södertelge bila je tvornica vagona u tvrtki Södertälje Ltd. Njizini vlasnici svoje su nade polagali u blistavo tržište željezničke opreme.

Usprkos neobičnom obliku Švedske – udaljenost između sjevera i juga iznos 2000 km – i općem siromaštvu, između 1850. i 1900. godine država je izgradila opsežnu željezničku mrežu standardnog kolosijeka koja je obuhvaćala cijelu zemlju, skroz do slabo naseljenih područja na dalekom sjeveru. Na tu osnovnu mrežu vezalo se mnoštvo malih privatnih linija, često su to bile zabavne uskotračne linije.

Švedska je bila siromašna poljoprivredna zemlja u kojoj je industrijalizacija jako kasnila za zemljama poput Engleske. Zakon o obaveznoj osnovnoj školi za djevojčice i dječake donesen je u ranim 1840-ima godinama. U to vrijeme u tijeku su bili masovni radovi na izgradnji željeznice u južnoj Švedskoj.

Za vrijeme 1860-ih zemlja je bila pogođena s više slabih žetvenih godina i bila je osuđena na gladovanje. Demokratski razvoj je sporo dolazio i mase ljudi su ostajale bez moći i utjecaja. Takvo stanje dovelo je do masovne emigracije. Između 1850. i 1920. godine više od 40 posto stanovništva potražilo je sreću u drugim zemljama, prvenstveno u Americi.

Poslovanje je bilo iznimno uspješno i rukovodstvo je bilo u iskušenju da pod utjecajem iz Njemačke poslovanje proširi na obećavajuće tržište automobila. Mlađi inženjer, Gustaf Erikson, bio je zadužen za razvoj „automobila i odgovarajućih motora“.

Prvi Švedski automobil tako je krenuo na svoj put 1898. godine. Njegov rad je bio nepouzdan i njime gotovo da se nije moglo upravljati. Izgradnja automobila bila puno teža nego što se očekivalo. U 1901. godini svi napori na kraju su urodili projektom pouzdanog i učinkovitog motora koji je našao svoju upotrebu u željezničkom vozilu, prvom proizvedenom motoriziranom vozilu tvrtke. Motor je služio za pogon prvog kamiona tvrtke VABIS i prve serije putničkih automobila. Na prvoj izložbi automobila u Stockholmu naišao je na konkurenciju iz tvrtke Scania, proizvođača vozila i bicikla u južnoj Švedskoj koja je izlagala njihov prvi kamion. Izložba je uvjerila obje tvrtke da trebaju nastaviti putem automobila.

Međutim, prodaja kamiona bila je prespora za VABIS. Motor je bio dobar, ali projekt šasije mijenjao se u nekoliko koraka kako bi se zadovoljili zahtjevi zahtjevnih kupaca. U praksi, serijska proizvodnja kamiona nije započela do 1906. godine i ubrzala se 1909. U ranim 1900-tim godinama proizvođači su na automobilskim trkama promicali svoj proizvode. 1909. godine održalo se prvo natjecanje kamiona u predgrađu Stockholma na kojemu su svi natjecatelji nagrađeni svladavanjem oštrih terenskih uvjeta.

Ekspanzija željeznice u ranim 1900-tim godinama počela je slabjeti kada je zaliha željezničke opreme bila zasićena.

1907. godine, rukovodstvo VABISA stoga je prebacilo svoj fokus na industriju automobila, otvarajući novu tvornicu isključivo za proizvodnju „standardnih vozila“ i motora u gradu Södertälje. Motori su se također prodavali za industrijske i pomorske primjene.

Inženjeri tvrtke VABIS bili su inovativni i u 1907, godini tvornicu je napustio prvi kamion s kiperskom karoserijom kao i prethodnici autobusa u obliku kamiona sa zamjenjivim putničkim platformama.

No, bez novca koji je bio pritjecao iz nekad prosperitetnog poslovanja sa željeznicom, ulaganje u vlastite projekte i novu tvornicu vozila pretvorilo se u katastrofu. Scania, s druge strane odabrala je da svoje projekte utemelji na stranim vozilima i na montaži kupljenih dijelova – ta metoda iziskivala je niža početna ulaganja.

Od 1902. godine, Scania je zapravo uspješno prodavala automobile kupcima. Postrojenja su se širila i ozbiljna proizvodnja kamiona započela je 1908. godine.

Prvi autobus izrađen je 1911. i 1912 godine, a napredak je ostvaren motorima s izgaranjem, niša koja se pokazala važnom za Scania-Vabis u 1912. godini.

U 1914. godini uveden je novi konkurentni asortiman motora koji se zadržao u proizvodnji do srednjih 1920-tih godina. Iza projekta novog motora stajao je mladi inženjer sa vizijom, August Nilsson. U 1915. godini on je imenovan glavnim inženjerom i vodio je radove na projektiranju u tvrtki Scania-Vabis duže od 30 godina. Glavni ured nalazio se u gradu Södertälje. Tvrtka je sada započela sa širenjem svog tržišta uspostavljanjem predstavništava u Švedskoj i susjednim tržištima u Skandinaviji. Razni poslovi sklapali su se na udaljenim tržištima kao što je bilo sijamsko (Tajland) i australijsko.

Očekivani zaokret nabolje nakon prvog svjetskog rata nije se dogodio i nadolazeća deflacija označavala je dolazeću katastrofu za Scania-Vabis. Velika ulaganja u proizvodnju i vanjsku dobavu materijala za sirovine poput čelika pokazala su se nedopustivo skupima.

Tvrtkin koncept poslovanja je bio je izravno sučeljavanje proizvodnje na veliko s inozemnom konkurencijom. No, čim su se ograničenja uvoza ukinula, švedsko tržište preplavljeno je jeftinim stranim vozilima iz masovne proizvodnje. Scania-Vabis nije imao šansu pobijediti tako oštru konkurenciju.

Scania-Vabis u 1920-ima ulazi u tešku krizu. 1921. godine, tvrtke je otišla u likvidaciju. Naziv tvrtke je sačuvan i Scania-Vabis uskoro je mogla iznova pokrenuti poslovanje. Gunnar Lindmark imenovan je vodećim direktorom on je utro put za dug i stabilan period poslovanja zajedno s glavnim inženjerom Augustom Nilssonom.

Cijela proizvodnja premještena je u Södertälje, tvrtka se fokusirala na teške kamione i autobuse bez konkurencije s uvoznim vozilima izravno iz tvornice. Novi projekt s ventilima u glavi motora također je razvio August Nilsson i njegov tim.

Pored toga, kreativni tim inženjera pod vodstvom Augusta Nilssona donio je brojne inovacije na temelju zahtjeva kupaca, koja su osim najmodernijih pogonskih sklopova, uključujući reduktor hidrauličnog kipera i opremu za pjeskarenje za kamione, kao i vučni pogon za poštanske vagone.

Redoviti servisni autobusi započeli su svoj rad u 1920-ima i to je postalo novo prošireno poslovanje za Scania-Vabis. Uska suradnja s inženjerima kupca nije samo predstavljala izazov za inženjere tvrtke u stvaranju inovativnih sustava rješenja, ali također je utabala put za opstanak i strategiju orijentacije na kupca koji se zadržao do današnjeg dana.